Osam grana joge

Joga podrazumeva filozofiju koja ima potencijal da stvori vibrantno telo i um.

Aštanga joga, kada se vežba u korektnom maniru, postepeno vodi paktičara ka razvoju svog punog potencijala , na svim nivoima – fizičkom, psihološkom i duhovnom.

Kroz tehnike pravilnog disanja (ujjayi pranajama), položaja (asana) i mesta usmeravanja pogleda i pažnje (drishti), zadobijamo kontrolu nad čulima i duboku svesnost o samima sebi.

Održavajući  disciplinu redovno , moguće je zadobiti stabilnost uma i tela.

Ali, vežbači sa zapada uvidjaju, često nerado, da joga nije eliminisala neke od psiholoških iskrivljenja, kao što su anksioznost, strahovi i neuroze. To nije lako priznati. Ušli smo u  jogu i nastavili da vežbamo jer smo verovali u oslobadjajuće tekstove, učitelje, tehnike i prakse. Ali, kako vreme prolazi, vidimo da ta praksa ostavlja dosta toga neotkrivenog.

Kako to da smo razvili tako fleksibilno i snažno telo, iskusili meditativna stanja ili napredne pranajame, a naše duboko ukorenjene loše navike i misli nismo dotakli?

Mnogi vežbači čak priznaju da periode intenzivnog vežbanja mogu pratiti periodi konfuzije, depresije i anksioznosti. Vrativši se sa seminara  ponovo suočeni sa opstankom i egzistencijom koja se bazira na odnosima, daleko su od balansa.

Za većinu nas, kroz svet odnosa i relacija upoznajemo se sa sopstvenim najdubljim obrazcima funkcinisanja.  U skladu sa ovim, joga se dešava u sagledavanju navika i odnosa kroz koje živimo, koji formiraju prvu stepenicu joge.

Kako naše vežbanje sazreva, trebalo bi da smo više u skladu sa svetom i drugima, a manje zaokupljeni sobom.

Aštanga joga doslovno znači osam grana, koje podržavaju jedna drugu.

1. Jame (spoljašnja ograničenja): jasan odnos prema svetu.

Pet je praksi ovde:

Ahimsa (nenasilje, nepovredjivanje)

Satya (istinoljubivost, poštenje)

Asteya (ne krasti, ne uzimati ono što je tudje)

Brahmacharya (pametno korišćenje energije)

Aparigraha (ne akumulirati bespotrebno, ne biti gramziv)

 

2. Nijame (unutrašnja ograničenja): lični principi koji kultivišu uvide.

Saucha (čistoća)

Santosha (zadovoljstvo, ispunjenje)

Tapas (disciplina, strpljenje)

Svadhyaya (kontemplacija, samoproučavanje)

Isvara Pranidhana (devocija, predanost idealu čiste svesti)

 

3. Asana (položaji): kultivacija duboke fizičke i psihološke stabilnosti, lakoće u umu, dahu i telu

4. Pranajama (disajne i energetske tehnike): posmatranje i relaksacija svih aspekata disanja, dovodjenje u sklad prirodnih tokova procesa uma i tela, kroz umirenje disanja.

5. Pratijahara (povlačenje čula): spontano okretanje čula ka unutra, kako se svesnost internalizuje.

6. Dharana (koncentracija, meditacija) : usmerena pažnja na jednom objektu (zvuk, dah, senzacije u telu) dok polje svesti ne postane singularno i fokusirano.

7. Djana (apsorpcija): koncentracija se produbljuje do tačke gde se subjekat i objekat razlažu i pretapaju.

8. Samadi (integracija): održano iskustvo koncentracije, pri kojem se dešava kompletna integracija subjekta i objekta i otkriva se čista svest kao nedualna stvarnost.

Neki učitelji sugerišu da su prve četiri grane eksterne a poslednje četiri interne. Drugi kažu da ako vežbamo prve četiri grane disciplinovano i predano, ostale grane se dešavaju sponatno.  Ali, to nije tradicionalni pristup.

Balansirana praksa je simultano istraživanje svih osam grana i one se medjusbno dopunjuju.

Pri savremenoj jogi, uglavnom odmah polazimo od treće grane, sa vežbanjem asana, i moguće završavamo sa  debalansiranom praksom, koja nema koren. Ukorenjenje prakse se dešava na početku sa etičkim principima, koje osam grana sugerišu.

Problemi današnjice – nasilje, pohlepa, bes, nefleksibilnost, netrpeljivost – su u korenu problem percepcije i svesti.

Promene su moguće na nivou ljudskih odnosa, a ne na individualnom uspehu i postignuću. Etički principi koje predlažu jame i nijame su osnova prakse, one sugerišu način na koji možemo da funkcionišemo uz punu svest akcija tela, govora i uma. Principi nenasilja, istine, pametnog korišćenja energije kojom raspolažemo, negramzivosti … se odnose na iskreno ispitivanje i transformaciju naših akcija i interpersonalnih odnosa.

Kada naša praksa ne bi otišla dalje od prvog stepenika – jama – i dalje bismo iskusili velike benefite, kao i naši bližnji. Bili bismo senzitivniji, ljubazniji i u balansu sa sopstvenim unutrašnjim sadržajima, kao i u odgovoru koji šaljemo drugima.

 

Ivana

12038119_10152971259411856_8021295162043307037_n

Put

“Yoga practice matures, not by adding more and more spectacular postures but by simply paying attention to the movements of the breath in the space of the heart and the role of the mind with the body, not apart from it.”

„Praksa joge ne sazreva dodavanjem sve spektakularnijih položaja, već kroz pažnju kretanja daha u predelu srca i sagledavanjem uloge kojom je um povezan sa telom.“  – Michael Stone

Sve prakse joge, ukljucujući meditaciju, disajne tehnike i posturalnu jogu, dovode vezbača u kontakt sa sobom. Na tom putu mnogo je prepreka. Nemoguće je raditi sa telom bez upliva uma, jer kada se sretnemo sa simptomima nezadovoljstva, jasno je da su fiziologija i psihologija nerazdvojive.

Patabi Džois je znao da kaže: „enemies in the heart – give rise to suffering, physical and psychological.“ („Neprijatelji srca, stvaraju patnju – fizičku i psihološku.“)

Joga je i put ka slobodi od usvojenih obrazaca nezadovoljstva.

 

Ivana path-to-the-wild-facebook-cover-template

Terapeutska svojstva primarne serije

ashtanga-primary-series-angeles-moreno-yoga-inspired-art-02„Ako se pročiste vrata percepcije,
sve će se pred čovekom ukazati
onakvo kakvo jeste: beskrajno“ – Vilijam Blejk

Naziv za primarnu seriju aštanga joge na sanskritu je Yoga Chikitsa, što u prevodu znači joga terapija ili terapija jogom. Ona to zaista jeste.

Primarna serija osmišljena je za regeneraciju sistema za varenje, krvnog, respiratornog, limfnog i endokrinog sistema. Tehnika disanja koju praktikujemo prilikom izvođenja asana zove se ujjayi. Ujjayi disanje je zvučno disanje pri kome zvuk dolazi iz grla, ali ga ne proizvode glasne žice već strujanje vazduha mimo njih kroz poluotvoreni epiglotus i glotus. Na taj način vazduh se pri udisaju zagreva, a sama ujjayi tehnika disanja podiže telesnu temperaturu. Podizanjem telesne temperature započinje proces ubrzavanja cirkulacije i sagorevanja toksina u krvi. U kombinaciji sa pokretom, odnosno vinyasom, zagrevanje postaje intenzivnije. To se veoma dobro oseti već pri prvom pozdravu suncu kojim počinje primarana serija. Nakon nekoliko pozdrava suncu, bez obzira na temperaturu neposredne okoline, naše telo reaguje na porast temperature tako što postaje mekše, gipkije i pokretljivije. Tako zagrejano telo postaje spremno da bezbednije uđe u zahtevnije položaje. Nakon pozdrava suncu slede stojeće asane, a zatim i sedeće, ležeće i inverzije. Između svake sedeće asane sledi vinyasa ili takozvana poluvinyasa čija je svrha da održava telesnu temperaturu visokom i da sačuva toplotu generisanu pozdravima suncu.

Sedeće asane primarne serije su fleksije, savijanja unapred, orijentisane ka otvaranju kukova. U nekim od ovih asana vrši se određeni pritisak na abdomen i unutrašnje organe. Pod dejstvom tog pritiska cirkulacija se usporava ili zaustvlja, a popuštanjem pritiska se ubrzava i obezbeđuje dotok sveže krvi bogate kiseonikom koja ispira organe i pospešuje njihov rad. Time unutrašnji organi, bubrezi, jetra, limfa, creva i pluća efikasnije obavljaju funkciju otklanjanja metaboličkih ostataka iz organizma. Naše telo ima sposobnost samopročišćavanja, potrebno je samo pužiti mu priliku. Kretanjem kroz asane primarne serije upravo to i radimo.

Ipak, namera ovog teksta nije da predstavi telo i telesno kao nešto prljavo.

Metabolički ostaci su višak koje organizam ne koristi i formiraju se kao proizvod niza pojedinačnih metaboličkih reakcija. Najčešće su to voda, ugljen-dioksid, natrijum-hlorid, jedinjenja azota, sulfati i fosfati. Prisustvo ovih supstanci uzrokuje oštećenja organa i pravi smetnje pri njihovom funkcionisaju, snabdevanju nutrientima, zaštiti i obnavljanju. Osim metaboličkih ostataka, normalnom obavljanju telesnih funkcija smetnju predstavljaju i toksini koji potiču iz našeg okruženja, a proizvod su zagađenja vazduha i životne sredine. To su najčešće olovo, ugljen-dioksid, ugljen-monoksid, azot-dioksid, ozon, sumpor-dioksid, nikotin i slično. Ovo su proizvodi porasta industrijalizacije koji se deponuju u atmosferu, vodu i zemlju. Kao takvi imaju značajan doprinos u porastu hroničnih oboljenja, naročito u gradovima.

U organizmu se ovi toksini najviše zadržavaju i talože na mestima do kojih kiseonik teško dopire. Duboko disanje je prva i osnovna tehnika kojom menjamo situaciju u našu korist. Pri udisaju snabdevamo organizam većom količinom kiseonika, a pri izdisaju izbacujemo toksine napolje. Međutim, koristi ujjayi disanja nisu prvenstveno fizički. Ujjayi disanje umiruje um. Kada je disanje stabilno i smireno, i um je stabilan i smiren. Stabilizovanjem disanja, stabilizujemo moždane talase. Disbalans moždanih talasa je povezan sa različitim emotivnim stanjima – anksioznošću, strahovima, depresijom, agresijom, noćnim morama i poremećajima spavanja, pamćenja, koncentracije… U okolnostima u kojima su izvori stresa mnogobrojni, ujjayi disanje dovodi moždane talase u balans. Naravno, za uspostvljanje dobrog balansa neophodan je kontinuitet tokom dužeg vremenskog perioda. Produžavanjem daha i smanjenjem frekvencije moždanih talasa ulazimo dublje u meditativno stanje koje je osmotreno pri alfa, teta i delta talasima. Tok misli se smiruje, mozak odmara, isceljuje i regeneriše. Sada postaje jasnije da se među toksine ne ubrajaju isključivo fizički, nego i mentalni i emotivni toksini.

Slušajući zvuk disanja i dodajući tome i drishti, odnosno usmeravanjem pogleda ka određenoj tački, povlačimo čula i prebacujemo fokus od spolja ka unutra. Disajni patern i zvuk disanja nam govore mnogo o tome gde se trenutno nalazimo. Razotkrivaju nam stanje uma i njegova eventualna stremljenja. Disanje može da varira od usiljenog, agresivnog, skraćenog, plitkog, isprekidanog, iscepkanog, ubrzanog, grubog i hrapavog, pa čak i od povremenog mučnog uzdisanja do ujednačenog, dubokog, glatkog, mirnog i stabilnog. Ovladavanje ujjayi tehnikom disanja podrazumeva produžavanje daha i njegovo ujednačavanje po trajanju i po zvučnosti tokom udisaja i izdisaja. Ravnomernim sprovođenjem vazduha do svih delova pluća, grudni koš će lagano pulsirati, a rebra će se u predelu leđa i sa strana širiti i skupljati prilikom udisaja, odnosno izdisaja.

Međutim, primena ovih tehnika ne bi bila tako efektivna, ni kompletna bez angažovanja bandhi, energetskih lokota. Mula bandha se anatomski vezuje za perineum odnosno predeo pri korenu kičme koji predstavlja centar karličnog dna. Uddiyana bandha se anatomski vezuje za dubinsku muskulaturu abdomena odnosno transversus abdominis, ili preciznije, njegov deo koji se pruža par centimetara horizontalno ispod pupka. Opšta smernica za angažovanje bandhi svodi se na blago kontrahovanje mišića karličnog dna i donjeg stomaka, ali suštinska primena prevazilazi svođenje bandhi na čistu anatomiju. Primenom bandhi regulišemo kanalisanje i skladištenje energije, odnosno prane, u telu. Bandhama sjedinjujemo dah, pokret i svesnost.

Usmeravanje pažnje na asane, dah i drishti deluje pročišćavajuće na telo, nervni sistem i um, upravo ovim redosledom. Pokreće ustajali talog organskih ostataka, emocija i misli. Dakle, kada se govori o terapeutskim svojstvima primarne serije, ne može se govoriti samo o telesnom aspektu. Asane deluju na telo, ali dometi ovakvog načina vežbanja daleko su veći. Produžavanje, istezanje, daha dolazi sa ujjayi disanjem. Povlačenjem čula, slušanjem zvuka disanja, usmeravanjem lutajućeg pogleda ka nekoj od drishti tačaka, okrećemo se ka sebi i prilazimo bliže svojoj istinskoj prirodi.

Terminologija korišćena u tekstu potiče iz tradicije ashtanga vinyasa yoge. Za bolje upoznavanje sa konceptom na koji se odnosi, od mnogobrojnih izvora, izdvajam sledeće knjige:

1. John Scott, Ashtanga Yoga: The Definitive Step-by-Step Guide to Dynamic Yoga
2. Gregor Maehle, Ashtanga Yoga: Practice and Philosophy
3. Gregor Maehle, Pranayama The Breath of Yoga
4. David Kail, Functional Anatomy of Yoga: A Guide for Practitioners and Teachers
5. Patanjali, Yoga Sutra

Mirela Đurić

Centar

U Hatha jogi, centar tela i baza je karlična dijafragma. Kao točak (chakra) ili krug, karlična dijafragma lebdi iznad i proteže se izmedju gustih uglova karlice: dve sedalne kosti, pubične kosti i trtičnog mišića. Slično pogledu u duboku vazu za cvece, unutrašnja simetrija karlice je kružna sa praznim centrom izdubljenim iznad perineuma. Na kraju izdisaja, kontrakcija se dešava iza stomačnog zida i centra karličnog dna – mula bandha , pri čemu dah stvara tonus pelvičnog dna a um je prisutan da iskusi tu akciju. Postoje dve vodilje ovde: 1. dah kruži i završava i kompletira krug potpunim izdisajem i 2. um je dovoljno fokusiran  i prisutan pri tome. Ovo je primer udruživanja uma, daha i tela. Fizička praksa joge i psihologija se ne mogu razdvojiti. Centar karličnog dna je centar gravitacije za ljude. U jogi, mi se uvek krećemo ka centru stvari: ka mislima, osećanjima, senzacijama, kruženju daha. Svo kretanje je inicirano iz centra karlice, i dah se kompletira tamo gde otpočinje. Smrt i radjanje daha u fizičkoj formi se oseća najintenzivnije u karličnoj dijafragmi kako sve više dolazimo u kontakt sa uzdižućim, prožimajućim i kontrahujućim momentom svakog udisaja i izdisaja. Obraćamo pažnju na karličnu dijafragmu u jogi ne samo zato što na taj način izazivamo našu sposobnost prisutnosti i pažnje, već zato što je to centar ljudskog tela, i mikrokosmos i prozor u centar stvarnosti. U centru ljudskog tela, pronalazimo centar svih stvari jer kako dah, um i telo stupaju u jedinstvo , u trenutku iskustva, stvarnost se pred nama otvara. Stvarnost se prikazuje kada je um potpuno prisutan u kruženju daha, posebno pri kompletiranju izdisaja. Izdisaj se završava u karlici, centru teže, odmarajućem mestu uma. U Chandogya Upanisad-i piše: „Kao što ptica koja je vezana za nit, posle letenja u raznim pravcima, pronalazi odmarajuće mesto (konačno) tamo gde je svezana, tako i um , moj dragi, posle letenja u raznim pravcima bez pronalaženja odmarajuće tačke, umiruje se kada je svezan za dah.“ Joga psihologija vidi um i dah povezane u okviru ljudskog tela. Nema uma bez daha, nema mira u telu bez mira u umu, niti mira u umu bez daha koji je ukorenjen.

Prevela: Ivana Grujić

Izvor: “The inner tradition of yoga – a guide to yoga philosophy for the contemporary practitioner” by Michael Stone yoga-292x300

Menjanje percepcije kao rezultat praktikovanja joge

Menjanje percepcije kao rezultat praktikovanja joge, a ujedno i ono što čini masažu posebnom i uzvišenom, je holističko posmatranje čoveka: kao celovitog, nedeljivog bića, kao mikrokosmosa, kao individualne lepote i posebnosti, dakle, neponovljivosti.

93ff18ac-a3e5-4739-b011-7e14c1a61e56-art-exhibition01

Neko zaboravi i zanemari duh, neko telo, u oba slučaja nismo potpuni. Joga i masaža nas podsećaju na zaboravljeni deo nas samih i pomažu da prevaziđemo jaz koji postoji između fizičkog i duhovnog, vraćajući ih u izvorno jedinstvo. I kao na dlanu nam se jasno pokazuje da se svaka patnja, unutrašnji bol reflektuje na telo (i obrnuto) i da rešavanje problema zahteva bavljenje celinom. A to je nešto što je u joga praksi odavno bilo poznato. Svami Višnu Devanande u komentarima Hata joga pradipike kaže sledeće: “Mada je nemoguće jasno objasniti i spoznati važnost istina koje se kriju iza različitih asana (apsurdnih i bezveznih, kao što nekome mogu izgledati) sve dok se ljudski sklop ne shvati u svoj svojoj složenosti i detaljima, ja ipak sa sigurnošću mogu reći da različite poze donose mnoge važne rezultate, psihičke i druge. Na primer, tokom nekih asana, pritisnuti su različiti nervni centri i pokrenuti na akciju. One snažno utiču na to da se nepravilnosti u organizmu stave pod kontrolu, i što je još čudesnije, ali ne manje istinito, pročišćuju našu mentalnu prirodu… Psiholozi će ovde otkriti ogromno polje za svoja istraživanja i uskoro mogu očekivati žetvu.”

U sadašnje vreme, u prilog tome ide i sve veća primena telesne psihoterapije u otklanjanju raznih psihičkih problema. Uviđajući da potiskivanje emocija nema posledice samo na mentalnom već i na telesnom nivou kroz mišićne tenzije i nepravilno disanje, te da verbalne metode nisu dovoljne, telesna psihoterapija u cilju otklanjanja problema koristi i razne tehnike masaže, jogu, vežbe disanja, dodir… Dodir u masaži je mnogo više od pukog fizičkog kontakta, on je isceliteljski, otkljanja blokade i omogućava energiji da slobodno teče, ali i umirujući, pruža osećaj sigurnosti i oslonca. Kroz njega možemo da “sagledamo” celovito biće. Joga i masaža nam omogućavaju da upoznamo svoje telo, da ga osluškujemo i prepoznajemo poruke koje nam šalje, razvijaju ljubav i pažnju prema telu. U jogi zahtevana svesnost u asanama, u masaži direktan dodir, doprinose celokupnom osvešćivanju tela, kako prijatnosti i opuštenosti tako i bola, napetosti, iracionalnih strahova i drugih blokada. To može da se posmatra kao jedan nivo, koji nam već sam po sebi donosi mnoge dobrobiti, ali to nije sve, postoje i dublji nivoi u koje nas joga i masaža mogu uvesti. Kroz lagano i duboko disanje, opušta se um, umiruje tok svesti, pažnja se vezuje za pokret i disanje, meditacija počinje. Trenutak kada smo blizu svog izvora, suštine, svesni naše nedeljivosti, spajamo telo, svest i dah u jedno. Dublji nivoi donose samoprepoznavanje, saznavanje istinske čovekove prirode i poistovećivanje sa njom .

“Onaj koji vidi biva u skladu sa svojom pravom prirodom.” (Patandjali, Izreke o jogi)

Priredila: Dragana Mandelc

Prihvatanje

U srednjevekovnom tekstu o jogi poznatom kao Yoga Vasista, Ramu je upitao otac zašto ima toliko poteškoća sa sopstvenim umom i telom. Potištenog pogleda i potonulog izraza , Rama odgovara:

Moje srce je počelo da preispituje: šta je sreća i može li se naći u stalno promenljivim objektima ovoga sveta? Sva stvorenja se radjaju da bi na kraju umirala i umiru da bi se rodila ponovo. Ne mogu da zapazim nikakvo značenje u ovom nestalnom fenomenu…

Nepovezana stvorenja se povežu i um stvori vezu izmedju njih. Sve na ovom svetu zavisi od uma i nečijeg stava. Um je nestvaran. Ne može se spoznati. Ali , mi smo začarani njime. Ovo je patnja.

Kralj, koji je takodje prisustvovao razgovoru izmedju Rame i njegovog oca, govori kako je Ramina percepcija uslovljenosti koren problema.

Kada su sveci, ministri i zajednica čuli ovu razmenu, istog trenutka su prestali da rade i postali su potpuno mirni. U Raminim gorućim pitanjima prepoznali su i sopstvene sumnje, strahove i nesporazume. Kraljevska porodica, gradjani, životinje, konji u štalama i muzičari svi su zanemeli slušajući Ramino izlaganje koje je taklo i njihove najdublje strahove, nade i želje.

Kako se odnositi prema urodjenoj patnji koju nose ljudska bića?

Joga ne samo da počinje u sadašnjem trenutku (atha) već počinje i prepoznavanjem patnje, stresa, nezadovoljstva koji su karakteristični i vezani za svakodnevna iskustva. Ova patnja se javlja u središtu srca kao otrov.

Patabi Džois je opisuje ovako:

„U joga šastrama je rečeno da Bog (istina, mir, ljubav, sreća…) prebiva u srcu u formi svetla, ali ovo svetlo je prekriveno tamom šest otrova: kama, krodha, moha, lobha, matsarya i mada. To su želje, ljutnja, iluzija, pohlepa, zavist i lenjost.“

Ne samo da Rama artikuliše univerzalnu istinu ljudske patnje, nego i kralj odgovara na iznenadjujuć način. Ne pitajući Ramu da dalje objasni svoje nezadovoljstvo, on opisuje Ramin problem kao grešku u percepciji.

Ne radi se o tome da je Rama u iluziji, već da je sludjen sopstvenom iluzijom.

Njegova patnja nije problem, već on ne vidi svoju patnju kao izvor mudrosti i puta ka umirenju. Radije nego da tretira svoj bol kao problem, nešto što treba ukloniti, kralj predlaže da je bol pokazatelj da se put pred njim otvara.

Kralj definiše put joge kao spoznaju bola i nezadovoljstva i dok to radi služi se potpunim prihvatanjem kao početnom tačkom putanje.

Na isti način Patabi Džois opisuje neprijatelje srca i faktore koji stvaraju patnju. On upućuje na centar tela i na dah govoreći da put počinje u srcu i umu pored svih patnji i bola. Jezikom bhakti joge , rečeno je da lek za simptome počinje ljubavlju. To nije neka personalna ljubav u smislu new age senzitivnosti, već impersonalna snaga ljubavi koja leči prožimajući isprekidane, slomljene delove čoveka.

Neki nivo nezadovoljstva privlači nas jogi, kako god je to opisano ili rečeno, svesno ili ne, i taj izraz nezadovoljstva je poseban za svakog. Odgovor nije u borbi, već u prihvatanju i ljubavi.

Mi kao ljudi čeznemo da budemo povezani sa prirodom stvari na smisleniji način i da budemo uzemljeni u ideji većoj od nas samih. Šta učimo o svom karakteru kada smo pritisnuti istinom promene, nestalnosti, prolaznosti i patnje?

Prevela: Ivana Grujić

Izvor: „The inner tradition of yoga – a guide to yoga philosophy for the contemporary practitioner“ by Michael Stone

self-acceptance-300x300

 

Osnovne smernice jin joge

IMG_2322coverbw Osnovne smernice jin joge:

1. Svaki položaj u jogi je loš za nekoga. Svaka osoba ima jedinstvenu anatomiju i istoriju, to znači da svaki položaj na različite osobe deluje na drugačiji način. Obično je ta razlika mala, ali nekada može biti značajna i štetna. Ne dozvolite da vas obuzme “ovladavanje položaja”. Položaji bi trebalo da budu terapeutski, a ne da predstavljaju izazov za vaš ponos. Neki položaji mogu da budu neprijatni, ali da deluju dobro na zdravlje. Dok neki drugi položaji jednostavno mogu da budu loši za vas.

2. Savijanja prema napred su jin. Dovode glavu u nivo sa srcem čineći dotok krvi u mozak lakšim. Srčani mišić je opušten, a krvni pritisak u celom telu je smanjen. Savijanja prema napred harmonizuju tok Či energije kroz meridijane uz kičmu, što ima smirujuće i sedativno dejstvo.

3. Savijanja prema nazad su jang. Stimulišu nervni sistem i oživljavaju. U položajima sa savijenjem prema nazad ne bi trebalo da se zadržavamo jednako dugo koliko i u položajima sa savijanjem prema napred. Probajte da eksperimentišete sa većim brojem ponavljanja savijanja prema nazad u kraćim vremenskim intervalima, umesto dužeg zadržavanja u položajima.

4. Važno je doba dana i godine. Vežbanje koje je više jang, sa kraćim zadržavanjem u položajima je prikladnije za jutro ili za hladne dane. Vežbanje koje je više jin je prikladnjie za veče ili za tople dane.

5. Vežbanje sa više jang karakteristika bi trebalo da uključi veći broj položaja sa kraćim zadržavanjem i sa više ponavljanja. Vežbanje sa više jin karakteristika se ostvaruje manjom raznolikošću i naglasak bi trebalo staviti na samo nekoliko položaja.

6. Jang vežbanje može da prethodi jin načinu vežbanja, ali potrebno je ostaviti dovoljno vremena za prilagođavanje sa jednog na drugo.

7. Ukoliko neki položaji kod vas izazivaju stres, koristite jastuke, ćebad i slično kao potporu. Jin joga nikada ne bi trebalo da izaziva naprezanje. Ukoliko niste u mogućnosti da se opustite u položaju, znači da ste previše agresivni.

Prevela: Mirela Đurić
Izvor: Yin Yoga: Principles and Practice, Paul Grilley

Vođeni čas kao kompas

IMG_6303

Svaka prva subota u mesecu u našoj shali, rezervisana je za vođeni čas. Čas počinje u 17:00 i potrebno je doći na vreme.

Vođeni čas se preporučuje ljudima koji su prethodno uvežbali asane na Majsor času i stigli do polovine primarne serije odnosno do navasane (položaj prikazan na slici). Na vođenom času nema asistencija pri ulaženju u asane. U asane se ulazi bez prethodne pripreme i dodatnih, pomoćnih vežbi. Ukoliko je ulazak u asanu suviše zahtevan, radi prevencije povrede, preporučuje se modifikovano izvođenje asane. Na vođenom času se ne ulazi u položaje koji nisu prethodno uvežbani na Majsor času. Ukoliko na Majsor časovima nismo prešli celu primarnu seriju, na vođenom času ćemo se zaustaviti kod poslednje asane koju smo uvežbale na Majsor času i sačekati da dođe red na završne asane kada ćemo se ponovo priključiti izvođenju položaja prateći verbalne instrukcije učitelja ili u našem slučaju učiteljice. Dok čekamo na završne asane u nekom od sedećih položaja (na primer položaj deteta ili položaj sa ukrštenim potkolenicama) zadržaćemo fokus na disanju, održavajući ujjayi tehniku disanja. Vođeni čas je prava prilika za uvežbavanje usklađivanja disanja i pokreta odnosno vinyase, veoma važne komponente koja ashtanga vinyasa yogu čini onim što jeste.

Tokom vođenog časa učitelj ili učiteljica daje verbalne instrukcije kojima zadaje tempo kretanja kroz položaje. Sam tempo je određen dužinom udisaja i izdisaja, koji bi trebalo da budu ujednačeni i u trajanju od 3 do 5 sekundi. Učitelj ili učiteljica nas vodi kroz čitavu seriju vezujući asane vinyasama, navođenjem naziva asana na sanskritu ili na našem jeziku, odbrojavanjem ciklusa disanja u asanama, isticanjem drishtija odnosno tačke u koju se gleda u svakom od položaja i stalnim osvešćivanjem bandhi. Ceo čas zahteva veoma oštar fokus i ne dozvoljava da misli lutaju.

Vođeni čas je poput časa na kojem se radi test. Na njemu možemo da proverimo rezultate našeg rada sa Majsor časa. Vođeni čas je pokazatelj strpljivog rada na detaljima pri savladavanju određenih tehnika i omogućava nam da spoznamo na kojim tehnikama treba još da radimo. Možemo da utvrdimo koliko treba da usporimo ili ubrzamo kretanje kroz seriju, odnosno da li skraćujemo vinyase ili ih suviše razlažemo. Redovnim vežbanjem na vođenom času korigujemo vinyasu, preciznije sinhronizujemo disanje i pokret i odstranjujemo suvišno, dodatno disanje pri ulaženju u asane. Na vođenom času možemo da utvrdimo da li su pripremne vežbe koje radimo pre asane koja nam je problematična prešle u naviku, da li su nam zaista neophodne ili su postale višak koji remeti tok vinyase. Na vođenom času uspostavljamo tok vezivanjem asana vinyasama koji nas vodi do veoma prijatnog meditativnog stanja i to je ono što dolazi do potpunog izražaja po završetku časa.

U početku je na vođenom času potreban dodatni oprez kako bismo izbegle neželjenu povredu. Energija koja se generiše kada svi sinhronizovano vežbamo uz ujjayi zvuk, često može da nas povuče preko granica naših trenutnih telesnih mogućnosti. Zato je potrebno da svako ponaosob preuzme odgovornost za sopstveno vežbanje i jasno sebi predoči sopstvene granice.

Vođeni čas je kompas koji nam pokazuje kuda treba da idemo na Majsor času. Govori nam koliko posla nas još čeka i koliko je sav strpljivi rad do sada urodio plodom. A zašto sve to radimo, ostaje da svako od nas otkrije za sebe.

Redovno vežbanje na vođenom i Majsor času uporedo, čini sistem učenja aštanga joge kompletnim.

Mirela

Ujjayi pranayama

05a68c4b05ff9fdf9b4d96acf08a002c Početna tačka bilo koje prakse asana je disanje, a za aštanga jogu to je ujjayi dah.
Ujjayi se prevodi kao „pobednički dah“ i on je prva komponenta trištane (tristhanam) – tri mesta svesnosti.
U jogi, kroz dah se transformišu duh i telo.

„Kada je disanje nelagodno, um postaje uznemiren. Kontrolom daha, jogi zadobija postojanost uma. Sve dok je dah u telu, tu je život. Smrt nastupa odlaskom daha…
Ujjayi: kontrahujući glotus i zadnju stranu grla, vazduh se uvlači tako da prilikom prolaska stvara zvuk sličan zmijskom šištanju.“ – Hatha Yoga Pradipika

Blagim kontrahovanjem glotusa moguća je kontrola disanja. Ova kontrakcija stvara dubok, sonantan zvuk, povećava pokretljivost dijafragme i izdužuje kičmeni stub. U početku taj zvuk može biti prenaglašen i „hrapav“ zbog preteranog kontrahovanja glotusa, ali vremenom postaje mekan i stabilan.
Mekan, konsistentan zvuk pomaže konsistentnom toku daha i pomaže stvaranju toplote u telu, koja je potrebna za izvodjenje asana. Toplota koja se stvara ne pogoduje samo izvodjenju asana, već detoksifikuje telo i izbacuje toksine putem znojenja.
Poželjno je da disanje bude prirodno i što je nežnije moguće. Izbegavati forsiranje zvuka jer će se u tom slučaju podsticati ograničenje daha umesto ekspanzije.

U filozofiji joge sunce predstavlja element vatre u telu, udisaj (puraka), srce i životnu silu. Mesec je element koji hladi, izdisaj (rechaka), pluća i silu smrti. Kontrolom disanja, jogin inhibira silu smrti.
Agni, vatra – povećava životnu silu. Disati ujjayi je pobeda života.

Tri su glavne tačke u kojima ujjayi dah odzvanja: nozdrve, nepce i grlo. Samo kada je zvuk sa zadnje strane grla može početi da odzvanja u grudnom košu, pružajući dijafragmi na taj način pun opseg pokreta.

Eksperimentišite sa sledećim vežbama:

1. Prvo dišite kroz nos i naglasite dah tu. Zapalite nozdrve. Tu je zvuk prilično vazdušast. Uobičajena tendencija je ovde da grabimo vazduh nozdrvama, ili ne primećujemo usled nepažnje da zvuk ne dopire iz grla. Ovo ukazuje na nesvesnost ili manjak fokusa i češće je odlika udisaja.

2. Stisnite zube i pokušajte da dišete ujjayi. Prilikom tako zaključane vilice, zvuk je šišteći i odbija se od gornje nepce. Nepotrebnu tenziju u asanama odlikuje ovakav stisak vilice i napetost lica. Ovo ukazuje na stanje hipertenzije, kada smo fokusirani na cilj umesto na sadašnji trenutak.

3. Opustite donju vilicu i napravite prilično veliki jaz izmedju gornjih i donjih zuba i ponovo stvorite ujjayi zvuk. Opuštenog lica na ovaj način zvuk postaje gladak, mekan, rezonantan i manje grub. Fokusirajte se na udisaj i izdisaj. Osećaj je kao da dišete kroz uši: unutrašnje uho je neznatno kontrahovano i u lobanji lagano odzvanja zvuk. Um postaje prazan.

Uobičajeno je da je zvuk duži i jači prilikom izdisaja, a tiši i kraći pri udisaju. Pokušajte da balansirate disanje izmedju manjka svesti (vežba 1) i fiksirane svesti (vežba 2).
Generalno, zvuk pri udisaju bi trebalo uvećavati, a zvuk prilikom izdisaja treba da bude tiši, opušteniji.
Kontrolom i svesnošću na dah podstiče se svesnost pokreta tela i to je ujedno i preventiva povredama. Ako je disanje blago i stabilno gotovo je nemoguće da praksa dobije oblik forsiranja i tenzije.
Upamtite: ne upinjite se da savladate položaj ako disanje postaje sekundarno!
Ako je lice opušteno, disanje spontano postaje mekano.

Prevela: Ivana Grujić
Izvor: Vinyasa Krama: Five Unique Sequences, Matthew Sweeney

Čas na donacije

DONACIJA b&w

Nedeljni čas jin joge je čas na donacije. Ovaj koncept se u više navrata pokazao kao stran, nepoznat ili nedovoljno jasan korisnicima naših usluga. Iz tog razloga pokazala se potreba da se malo više i detaljnije pozabavimo ovom temom.

Sam nedeljni čas jin joge smo uvele par nedelja nakon otvaranja shale i kao takav bio je novina u dotadašnjoj ponudi časova u shali. Za nas koje redovno vežbamo aštanga jogu šest dana u nedelji, jin čas je bio pravo osveženje. Poželele smo da to osveženje podelimo sa što više ljudi. Odatle i ideja da nedeljni čas jin joge bude otvoren za sve zainteresovane, a ne samo za članove i članice shale. Kako je jin čas odstupao od dotašnje ponude časova u našoj shali, koja se svodila na za aštanga jogu tradicionalni majsor i vođeni čas, to ga je već činilo dovoljno specifičnim. Kako bismo istakle specifičnost nedeljnog jin časa, učinile smo ga još specifičnijim i odlučile da to bude čas na donacije.

Koncept časova na donacije se sučeljava sa tržištem utvrđenim potrošačkim okvirom. I dalje to nije prostor oslobođen od tržišta, ali ipak ostavlja slobodu korisnicama naših usluga da samostalno donesu odluku o tome koliko žele za njih da plate. Samostalno određivanje “cene” usluge podrazumeva izvestan stepen odgovornosti i kao takvo predstavlja proces za istraživanje i posmatranje naših sopstvenih stremljenja unutar tržištem određenog sistema vrednovanja usluga. Susrećući se prvi put sa ovakvim konceptom razmene i prilikom direktnog prosleđivanja odgovornosti korisnicima usluga, u nekoj meri kod istih može da dođe do osećaja neprijatnosti, kao što dolazi prilikom susreta sa bilo čim stranim ili nepoznatim. Međutim, naša namera je bila upravo suprotna. Naša namera je bila omogućiti korisnicama naših usluga osećaj slobode i komfora u procesu odabiranja i odlučivanja.

Mnoga mesta koja svoje usluge ili proizvode nude za donacije imaju uspostavljen sistem tzv. “preporučene donacije”. Tako na primer preporučena donacija za ručak ili večeru može da iznosi 2 eura. Preporučena donacija je orijentir koji eliminiše osećaj neprijatnosti i nedoumice (da li sam dala premalo ili previše) prilikom ispostavljanja nadoknade za određeni proizvod ili uslugu. Ali isto tako preporučena donacija nas ograničava u preuzimanju odgovornosti za sopstvene odluke. Razvijanje osećaja odgovornosti, a samim tim i svesnosti je jedna od ključnih stavki u praktikovanju joge.

Živimo u kapitalizmu i naše finansijske mogućnosti u velikoj meri variraju od čoveka do čoveka, od meseca do meseca, pa i od dana do dana. Iznos donacije bi trebalo da bude u srazmeri sa našim trenutnim finansijskim mogućnostima, bez imperativa diktiranog tržištem. Novac iz kutijice za donacije se usmerava ka pokrivanju troškova shale, koji svakako nisu mali. Dakle, u ovom slučaju donacija nije humanitarni prilog, nego jednostavno drugačiji model razmene koji korisnicima naših usluga daje aktivniju ulogu.

Nedeljnim časom jin joge želimo da napravimo malu pukotinu u ovom surovom sistemu vrednovanja diktiranom tržištem koji profit stavlja iznad ljudi, sa željom da ona vremenom preraste u nešto veće od samo pukotine.

Mirela